Odgovaranje na pitanja na razgovoru za posao je važno, ali je također važno i obraćati pozornost na to kako se poslodavac predstavlja. Nitko se ne želi zaposliti kod poslodavca koji je problematičan. Lako se dogodi da je razgovor za posao ugodan, ljudi srdačni, a tvrtka naizgled pršti pozitivnosti i otvorenosti na svojim stranicama i društvenim medijima.
No, zapravo se na samom poslu pokaže da je upravljanje radnicima strogo i veoma rigidno, poslodavac broji svaku minutu koju radnik ne provede na svojem radnom mjestu, međuljudski odnosi su vrlo napeti i potrebno je raditi “dobrovoljno” prekovremeno da bi se posao obavio ili zadržao.
U takvim slučajevima zaposlenik požali što se zaposlio i započinje tražiti novi posao. Pritom je moguće da je prihvaćanjem neprikladnog posla osoba propustila ponude za bolje poslove, a jednom okončano kratko radno iskustvo osjetljivo je pitanje u budućem traženju posla. I samom poslodavcu nije u interesu zaposliti osobu koja se neće zadržati na radnom mjestu jer onda mora proces selekcije opetovano ponavljati.
U nastavku donosimo primjere crvenih zastava kod poslodavaca.
Brineš kakvi su poslodavci? Provjeri najbolji posao za tebe!
Nezadržavanje zaposlenika
Najveća crvena zastava kod poslodavaca je niski stupanj zadržavanja zaposlenika. O tome više nije potrebno postavljati pitanja na razgovoru za posao već će biti očito i iz drugih pokazatelja. Primjerice poslodavac stalno mora ponavljati oglase za isto radno mjesto što je lako potvrditi jednostavnim pretraživanjem povijesti.
Drugi malo suptilniji pokazatelj je (ako je moguće) pogledati profile trenutnih i sadašnjih zaposlenika na LinkedInu. Ako je mnogo ljudi tamo radilo samo nekoliko mjeseci onda se radi o poslodavcu gdje su radni uvjeti nepodnošljivi.
Ključna pitanja na razgovoru za posao: nedosljednost između vrijednosti i ponašanja
Zbog pritisaka tržišta rada većina poslodavaca danas nastoji isticati svoje vrijednosti i organizacijsku kulturu. Gotovo svako radno mjesto ističe kako na njemu prevladava otvorena i prijateljska atmosfera, nabrajaju se povlastice, na stranicama poduzeća dominiraju slike nasmijanih i dobro raspoloženih zaposlenika. Takve informacije nisu nužno točne i moguće je da se radi samo o imidžu koji je stvorio marketinški odjel da bi promovirao brand tvrtke i privukao što više boljih kandidata.
Naravno, vrlo teško je procijeniti samo na osnovi pitanja na razgovoru za posao da li u poduzeću stvarno vladaju uvjeti kakvim se poduzeće javno ponosi. Nije moguće niti izravno postaviti pitanja o tome, ali je moguće prepoznati neke znakove.
Primjerice, često se savjetuje kandidatima da obraćaju pozornost na to kako zaposlenici oslovljavaju jedni druge odnosno rade li to formalno ili neformalno. Malo je vjerojatno da se netko u prijateljskoj atmosferi oslovljava punim imenom i prezimenom ili s gospodine i gospođo.
Drugi trik je obratiti pozornost na to koliko se lako posuđuju uredska oprema ili uredi. Tvrtke u kojima se razgovori za posao mogu odraditi u uredu nadređenog čak i ako on nije prisutan vjerojatno ukazuju na to da radno mjesto nije pretjerano rigidno, no ako se prilikom selekcije strogo organizira na točno određenom uredu onda je uzaludno očekivati fleksibilnu atmosferu na radnom mjestu.
Treća stvar koju je dobro uočiti je koliko se lako dobivaju informacije o radnom mjestu. Ako osobe koje vode selekciju mogu lako odgovoriti na pitanja o radnom mjestu ili brzo saznati točne informacije onda u radnoj organizaciji vjerojatno vlada transparentan način komuniciranja. U suprotnom, vjerojatno se radi o radnom okruženju gdje se svatko drži samo svojeg posla.
Ključna pitanja na razgovoru za posao: skrivanje informacija
Kao što su naši prethodni vodiči već spomenuli, na razgovoru za posao je važno i postavljati pitanja kako bi kandidat pokazao da je zainteresiran za posao. Ali pitanja se ne postavljaju samo da bi kandidat pokazao da je zainteresiran za posao već i da sazna ključne informacije o organizacijskoj kulturi.
Vrlo je dobro postaviti pitanja o tome koje su obavezne, a koje fakultativne aktivnosti na radnom mjestu, kako je strukturirana komunikacija s upravom, koja su pravila o prekovremenom radu i kakva su pravila odijevanja.
Od sadržaja samih odgovora na pitanja na razgovoru za posao je mnogo važnije da li ih kandidat uopće dobiva. Ako specijalisti za zapošljavanje i menadžeri izbjegavaju dati konkretan odgovor, moguće je da se svjesni loših uvjeta u poduzeću i žele ih skriti od potencijalnih zaposlenika. Samo u vrlo velikim poduzećima ili kod agencija za zapošljavanje moguće je očekivati da osoba koja vodi selekciju ne može odmah odgovoriti na takva pitanja.
Nepovoljan znak o vođenju poduzeća mogu biti i skrivanje razloga zašto je otvoreno radno mjesto, planova poduzeća za budućnost ili organizacijske strukture odjela.
Ključna pitanja na razgovoru za posao: manjak jasnih kriterija
Uz skrivanje informacija usko je vezan problem manjka jasnih kriterija za procjenjivanje učinka zaposlenika. Pri tome se ne mora nužno raditi o skrivanju kriterija, već o njihovom nepostojanju. Bilo koji tražitelj posla već je uočio da neki oglasi za posao opisuju uvjete na radnim mjestima u detalje, dok drugi oglasi navode samo općenite informacije. Da kandidati ne bi ovisili samo o tekstu oglasa moraju postaviti pitanja na razgovoru za posao kako će njihov radni učinak biti vrednovan.
Kod nepostojanja jasnih kriterija za vrednovanje postoji više problema. Jedan od njih je primjerice nemogućnost ostvarivanja obećanih bonusa ili dodatnih stimulacija za rad. Drugi problem je što bez jasnih kriterija za vrednovanje poslodavac može stalno mijenjati dužnosti radnog mjesta.
Tako osoba koja je zaposlena kao administrativni asistent može obavljati dužnosti računovođe, kuhinjskog djelatnika, osobnog asistenta i tajnika. Treba jako biti oprezan kada radno mjesto navodi frazu “ostale dužnosti po potrebi.”
Rupe u ugovoru za posao
Vezano uz skrivanje i nedostatak informacija prilikom selekcijskog procesa, znak za uzbunu može biti i šturi ugovor za posao. Točan sadržaj ugovora za posao katkad se skriva do samog trenutka kada ga treba potpisati, a mnogima je tada preveliki pritisak u trenutku da ga pažljivo prouče. O tome što treba paziti prilikom potpisivanja ugovora za posao smo već pisali, ali vrijedi ponoviti.
Potrebno je dobro obratiti pozornost na iznos plaće, pogotovo da li bruto i neto iznosi odgovaraju onome što je rečeno prilikom postavljanja pitanja na razgovoru za posao. Neki poslodavci vole biti neodređeni oko toga što je bruto iznos, a što je neto iznos. Pogotovo se pogubnim može pokazati nejasno definiranje ili nedefiniranje varijabilnih iznosa plaće poput bonusa, a mogu biti previđeni i obavezni doprinosi poput onog o radu od kuće. Ugovor treba sadržavati i jasne podatke o obaveznom radnom vremenu, samom radnom mjestu, točnom početku rada, te slobodnim radnim danima.
Znak za uzbunu mogu biti administrativne nejasnoće u ugovoru poput primjerice navođenja različitog poslodavca od onog za kojega će radnik stvarno raditi ili potpisivanja osobe koja nije ovlaštena sklopiti ugovor.
Općenito, najčešći problem s kojime će se radnici susresti je da ugovor sadrži različite uvjete od onih koji su spomenuti na razgovoru za posao. Često se broj slobodnih dana ili radno vrijeme razlikuje od obećanih uz nagovijest da se o njima može naknadno dogovoriti s poslodavcem. Poslodavac koji nije spreman to odmah riješiti vjerojatno nije iskren ili pouzdan.
Ključna pitanja na razgovoru za posao oko probnog razdoblja
Kandidati za posao se često ustručavaju postavljati pitanja oko početnog ili probnog razdoblja rada što otvara mogućnost za neugodna iznenađenja na početku rada. Nije dobar znak ako poslodavac ne zna objasniti gdje će radnik točno raditi, s kime i tko će mu biti nadređen. Osobito je loše ako nije predviđen mentor već se od novog zaposlenika očekuje da se sam snađe u svemu.
Kod postavljanja pitanja na razgovoru za posao treba stoga obavezno saznati kako bi izgledao prvi radni dan ili tjedan. Ako se ne može dobiti tu informaciju onda to nije dobar znak, čak i ako se radi o radnom mjestu koje prethodno nije postojalo. Zapošljavanju radnika mora se prilaziti planski, a ne otprilike jer bi možda bili korisni.
Kod organizacija gdje se radi o postojećem radnom mjestu manjak isplaniranosti početka rada vjerojatno znači da nadređeni ne znaju što osobe na tom radnom mjestu rade, radne dužnosti su široke i stalno se mijenjaju ili se radi neorganizirano. Idealna povratna informacija je da će novozaposlena osoba imati mentora, ako ne i organiziran proces onboardinga.
Nestabilna uprava
Jedna od stvari koju bi najbolje bilo provjeriti prije postavljanja pitanja na razgovoru za posao je kako se vodi organizacija. Pri tome pogotovo treba obratiti pozornost na to da li se u tvrtci često mijenjaju rukovoditelji. Ovo zahtjeva malo istraživanja, poput proučavanja profesionalnih socijalnih mreža poput LinkedIna ili provjeravanja biografije članova menadžmenta.
Česte promjene rukovoditelja ne znače nužno loše međuljudske odnose, ali obično upozoravaju da se stalno mijenjaju uvjeti rada. Svaki rukovoditelj donosi svoj stil upravljanja i organizacija koja nema stabilno vodstvo može iskusiti velike promjene u organizacijskoj atmosferi i strukturi svakodnevnog rada. Ugovorom nedefinirane povlastice mogu se ukinuti, radno mjesto može se preseliti pod drugi odjel, a stil komunikacije može postati strogo hijerarhijski umjesto prijateljskog.
Zaključak
Kod postavljanja pitanja na razgovoru za posao treba nastojati utvrditi i da li je potencijalni poslodavac organiziran, profesionalan i dosljedan. Ako postoje nejasnoće, izbjegavaju se odgovori ili se daju dvosmisleni odgovori, riskantno je pouzdati se u dobru volju poslodavca ili neformalni dogovor.
Loša radna iskustva najbolje je izbjeći jer mogu pogubno utjecati na zdravlje zaposlenika, a većina njih su slijepa ulica za karijerno napredovanje i ne isplati se trpiti dok se stvari promijene. Čak i ako osoba nije odgovorna za loša radna iskustva, kratki radni odnosi u životopisu mogu odbiti buduće poslodavce.
Vezani članci 
KONTAKTIRAJ NAS