Savjeti

Pisanje životopisa: 7 stvari što se ne pišu u njemu

pisanje životopisa: što se ne piše u njemu

Pisanje životopisa vještina je koju nemamo svi razvijenu. Na žalost, ljudi često u njemu pišu stvari koje ne bi trebale pripadati u njega što kvari njihov dojam u selekcijskom procesu. U nastavku donosimo sedam stvari koje se često pišu u životopisima, a koje se ne bi trebale pisati.

Ako imaš pri ruci dobro napisan životopis, potraži sa njime novi posao!

Pisanje životopisa: ne treba pisati razloge za kraj radnog odnosa

Jedna od stvari koje ljudi često misle da zanimaju poslodavce je razlog za kraj radnog odnosa. Točna je pretpostavka da će ljude u selekcijom procesu zanimati zašto je netko prestao raditi za određenog poslodavca, ali takva pitanja se obično postavljaju na razgovoru za posao. Ako se takve stvari pišu u životopisu uz svako radno iskustvo djelovati će čudno i odriješito, a ljudi koji čitaju životopis misliti će da je kandidat duboko nezadovoljna osoba koja potencijalno ima problematične međuljudske odnose.

 

Bolje se pripremiti za takva pitanja na razgovoru nego pokušavati preduhitriti pitanja i pisati kratki opis uz svako radno iskustvo u životopis. Ovo pravilo vrijedi ima li osoba mnogo ili malo radnog iskustva. Kod pripreme za odgovaranja na takva pitanja tijekom razgovora treba unaprijed razmisliti o razlozima i pripremiti odgovor na takva pitanja, pogotovo ako se čini da je situacija nejasna i traži objašnjenje.

Bračni status ne pripada u pisanje životopisa

Zapravo je iznenađujuće koliko mnogo kandidata misli da će im ova informacija pomoći, pa navode da su u braku ili koliko imaju djece. Vjerojatno misle da će im slika o njima kao obiteljskoj osobi pomoći da dokažu da su zaokružena osoba. Nekad ljudi ne navode samo da su u braku već i da su dugo u njemu i vjerni svojem bračnom partneru. Ovo je nepotrebno.

 

Pisanje životopisa kod nekih ljudi nerijetko uključuje ne samo podatke o njihovom bračnom statusu, već i informacije o godinama braka, datumima vjenčanja ili razvoda, broju djece i datumima njihovih rođendana. Ove informacije uopće ne pripadaju u životopise. U njega pripadaju podaci samo o tome koja su radna i obrazovna iskustva kandidata, ne i njihova obiteljska priča.

Povijest života također ne pripada u pisanje životopisa

Jedna od stvari koju obični ljudi često rade prilikom pisanja životopisa je uključivanje čitavih životnih priča o sebi. Mnogi vjeruju da će takvim pričama pridobiti poslodavca za sebe. Mnogi se ponose ili žele da drugi misle o njima kao osobama koje su nadvladale teške životne okolnosti ili koje imaju mnogo uspjeha u životu. Na žalost, većina poslodavaca ne daje povratne informacije o selekcijskom procesu kandidatima pa takve osobe nastavljaju opetovano slati životopise sa svojim životnim pričama ne znajući da su time ne začinili, već pokvarili.

 

Kod pisanja životopisa treba uvijek imati na umu da on treba sadržavati samo radnu biografiju. Katkad detalji iz života mogu biti korisni kod životopisa. Primjerice ako netko želi dobiti posao u sportskoj trgovini ili sportskom časopisu korisno je spomenuti povijest uspješnih sportskih natjecanje još od malih nogu. No, vrlo često osobne priče u životopisima nisu uopće vezane uz radno i obrazovno iskustvo. Ljudi navode priče o tome u kojima četvrtima su odrastali, što su im bili roditelji ili o putovanjima na kojima su bili. Ovo će samo iziritirati potencijalnog poslodavca i dati mu dojam da kandidat ne zna po čemu se razlikuju poslovne kvalifikacije i privatni život.

Pretjerano opisivanje svoje ličnosti ne pripada u životopis

Gotovo svaki oglas za posao navodi među mekim vještinama osobine ličnosti poput proaktivnosti, samostalnosti i odgovornosti. Često se istih četiri do pet vještina pojavljuje u gotovo svim oglasima za posao te se one gotovo podrazumijevaju za svakog radnika. Nitko ne želi neodgovornu ili pasivnu osobu za radnika.

 

No zbog ovog trenda ljudi krivo shvaćaju što zanima poslodavca, pa u svojim životopisima počinju navoditi previše karakteristika svoje ličnosti. Ljudi katkad navode potpuno nevažne osobine poput sarkastičnosti, a katkad ističu da su iskrene osobe što se podrazumijeva i isticanje takve osobine može postići suprotni učinak. U životopis treba pisati samo osobine koje će smisleno izraziti razliku od drugih mogućih kandidata. Sa druge strane treba imati na umu da katkad poslodavci žele od kandidata da u njihovim životopisima piše da su savjesne i odgovorne osobe, no bolje je da takve osobine budu očite iz radnih postignuća, a ne zato što je to osoba napisala na početku životopisa.

Dilema: pisati ili ne pisati hobije

Jedna od stvari koja često brine ljude kod pisanja životopisa je trebaju li navesti svoje hobije. Neki ljudi nemaju posebne hobije, pa se boje da će ispasti dosadne i osobno nemotivirane osobe. Drugi se previše ponose time kako su aktivni pa nabrajuju kako se bave plesom, jahanjem ili sudjelovanjem u pub kvizovima.

 

Najbolja preporuka kod pisanja životopisa je da se na kraju životopisa ukratko navede nekoliko hobija pogotovo ako su oni aktivni i obično vrlo korisni za sva zanimanja. Jedan od dobrih primjera za to je učenje novih jezika. Ovisno o poslu, volontiranje može biti dobro spomenuti ako posao zahtijeva organizacijske vještine ili kod specifičnih slučajeva kao što je fotografiranje i posao novinara. No svakako treba zapamtiti da nikako ne treba spominjati nerelevantne hobije. Nikoga ne zanima da li igrate kompjutorske igre u slobodno vrijeme. Čak i kod poslova gdje bi to bila prednost poput programera u industriji videoigara, takav interes se podrazumijeva i očekuje od kandidata.

Pisanje nepotrebnih radnih iskustava u životopise

U prethodnom vodiču za pisanje životopisa već smo spomenuli ovo, no potrebno je ponovno istaknuti. U životopis ne treba pisati svako radno iskustvo. Poslodavce najviše zanima najsvježije iskustvo kandidata (zadnjih nekoliko godina) i da u radnoj povijesti nemaju previše radnih rupa. No, o rupama u iskustvu obično se postavljaju pitanja na razgovoru za posao ili putem telefona.

 

Vjerojatno najčešća pogreška je što ljudi pišu u svoje radno iskustvo svako radno iskustvo, čak i kada je navažno za njihovu karijeru. Ovo je vrlo često u mladih koji na početku svoje karijere nemaju što napisati u životopis, no to rade i iskusniji. Još gore, uz svako radno iskustvo sastave natuknice pa njihov životopis ima četiri do pet stranica. Ovo je pogreška. Životopis treba biti britak i pregledan i stati na najviše dvije stranice. Ako je netko već mijenjao puno poslova, bolje je da napravi izbor iz radnog iskustva, a ne spomene svaki posao. Nikoga ne zanima da li je netko radio za džeparac u fotokopiraoni.

Pisanje životnih navika u životopis

Jedna od stvari koju neki kandidati ističu u svojem živopisu su njihove životne navike. Tako navode da ne piju, ne puše ili su vegetarijanci. Vjerojatno žele poboljšati dojam o sebi ističući kako zdravo žive no time mogu ostaviti krivi dojam. Poslodavci žele radnike sa kojima drugi mogu popiti piće ili popričati, a mogu krivo zaključiti da kandidat misli da se smatra boljim od osoba koje imaju neke poroke.

 

Ne treba spominjati poroke točnije njihovo odsustvo. Neki ljudi čak i navode da umjereno piju što može ostaviti dojam kao da osoba prikriva drugima poznate činjenice o njima, poput potencijalnog problema  ovisnosti. Poroci i životne navike su tema za poznanstva i prijatelje, ne u selekcijskom procesu.

Zaključak

Prilikom pisanja životopisa treba se voditi samo jednim ključnim pravilom: što je relevantno od radnog iskustva, a ne što je relevantno o sebi kao osobi. Životopis mora biti kratak (jedna do dvije stranice), pregledan i britak. U protivnom kandidat može biti eliminiran u selekcijskom procesu jer njegov životopis može odavati dojam o njemu kao čudaku ili osobi koja zna prepoznati profesionalno važne informacije. Bolje je imati manje i više važnih informacija, nego puno i nevažnih informacija.

Sada kada znaš što ne ide u životopis, napiši ga ponovno i sa njime nađi novi posao!

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)